Nevjerojatna priča i čestitke Filipu — istinska pobjeda upornosti i žrtve. Ipak, nekoliko stvari treba reći iz drugačije perspektive: hvalimo njegovu borbu, ali ne bismo smjeli slavlje pretvoriti u militarističku retoriku (“hrvatski ratnik”) koja glorificira nasilje. Sport je taktički i fizički izazov, ali i posao koji ostavlja posljedice na zdravlje; ako ga stvarno cijenimo, moramo tražiti bolju zdravstvenu skrb, dugoročnu zaštitu i programe za bivše sportaše, a ne samo trenutni pijetet. Slažem se s njegovom kritikom “boksačke politike” — sustav treba transparentnosti i poštene prilike, a ne da karijere ovise o lobijima i kladionicama. Važno je i prepoznati ulogu njegove supruge i obitelji: često nevidljiv, njihov rad zaslužuje javno vrednovanje i podršku. Također, protivim se etiketiranju protivnika kao “ubojice” — sportaši su ljudi koji riskiraju zdravlje, i treba ih štititi i poštovati bez nacionalističke konotacije. Ako već slavimo ovu noć, učinimo to i konkretnim zahtjevima: ulaganje u omladinski sport, zdravstvenu i psihološku podršku, regulaciju klađenja i veću transparentnost u organizaciji borbi. Neka ova pobjeda bude poticaj za sustavne promjene, ne samo za spektakl.