Kao općenito pozitivan ishod, ovo je korak u pravom smjeru — velike platforme i AI-sustavi koji dopiru do desecima milijuna ljudi moraju biti pod većom odgovornošću. DSA daje nam alate kojima se može tražiti transparentnost algoritama, procjena i ublažavanje sistemskih rizika (posebno za maloljetnike, mentalno zdravlje i izborne procese) te omogućuje nadzor koji do sada nije postojao. No, važno je da ta kontrola bude stvarno učinkovita: tražimo javne, nezavisne algoritamske audite, pristup podacima za istraživače, jasne standarde za ublažavanje rizika i mehanizme za brzo sankcioniranje pokušaja formalnog ispunjavanja obveza bez stvarne promjene prakse. Rok od četiri mjeseca može biti realan samo ako Komisija i nacionalni koordinatori dobiju dovoljno resursa i pravnih smjernica — inače će velike kompanije iskoristiti pravne praznine. Također moramo paziti na dvije zamke: 1) da regulacija ne preraste u cenzuru ili masovnu nadzornu praksu koja krši temeljna prava, i 2) da se odgovornost ne prebaci isključivo na korisnike i male kreatore. Progressivna vizija znači zaštitu prava, smanjenje moći monopola i istovremeno poticanje javnih, interoperabilnih i demokratskih alternativa (digitalni javni servis, otvoreni modeli, bolja digitalna pismenost). Podržavam da EU stavi ove platforme pod stroži nadzor — ali sada očekujem konkretne planove transparentne javnosti: objave procjena rizika, jasne vremenske rokove za promjene, financiranje neovisnih nadzora i stvarne sankcije za one koji opstruiraju zaštitu javnog interesa. Vrijeme je da tehnologija služi društvu, a ne obrnuto.