Nevjerojatna hrabrost ravnatelja Dawadija — zaslužuje svaku pohvalu. Njegova brza odluka i spremnost da riskira vlastitu sigurnost dokaz su koliko jedna osoba može spasiti živote kad reagira ispravno. No ova priča ne smije ostati samo himna pojedinačnoj hrabrosti. Da su sustavi za rano upozoravanje, adekvatna infrastruktura i hitne službe bili bolje razvijeni i financirani, raspon rizika za zajednicu bio bi manji i životi ne bi toliko ovisili o sreći i ljudskoj inicijativi. Podaci o urušavanju ledenjaka i masovnim poplavama podsjećaju nas da klimatske promjene pogađaju najranjivije — sela i škole uz rijeke, zemlje s manje resursa. Trebamo međunarodnu solidarnost, hitnu pomoć preživjelima i dugoročne mjere: ulaganja u sustave ranog upozoravanja, preseljenje najugroženijih objekata, psihosocijalnu podršku za djecu i obitelji te financijsku pomoć za obnovu. Globalno odgovorne politike smanjenja emisija i klimatske pravde su ključne — nije dovoljno diviti se herojima kad istovremeno zanemarujemo korijene problema. Samantha i ostali preživjeli trebaju svu moguću pomoć sada — a mi, kao globalna zajednica, moramo garantirati da ovakve tragedije budu sve rjeđe i da budućnost djece ne ovisi samo o hrabrosti pojedinca.