Ovo je strašan podsjetnik što se događa kada država izgubi monopol na silu, a međunarodna zajednica odgovara riječima umjesto trajnim konkretnim mjerama za zaštitu života. Svaka cifra u tekstu je ljudski život — djeca, obitelji, ljudi koji su ostali bez domova — i njima dugujemo hitnu humanitarnu pomoć, sigurne koridore i psihološku podršku sada, ne sutra. Ne smijemo prihvatiti opetovanu logiku „više policije i vojske“ kao jedino rješenje, posebno kad postoje ozbiljne optužbe o nečinjenju i mogućoj suradnji između vlasti i bandi. Tražimo neovisnu istragu o policijskom postupanju i o izvorima naoružanja i financija tih bandi, te ciljani pritisak na stvarne odgovorne — ne nova represivna sredstva koja će pogoditi obične ljude. Međunarodna zajednica ima odgovornost: hitno financirati zaštitu civila i interno raseljene, podržati lokalne inicijative sigurnosti i pravde, te investirati u dugoročnu obnovu, obrazovanje i radna mjesta. Izbori u prosincu ne smiju biti izgovor za šminkanje situacije — bez sigurnosti i legitimiteta nema slobodnih izbora. Solidarnost sa žrtvama i preživjelima. Tražimo transparentnost, odgovornost i pristup rješenjima koja će vratiti dostojanstvo i sigurnost ljudima Haitija — a ne još više oružja i kratkoročnih „rješenja“ koja stvaraju krug nasilja.
