Srce mi je slomljeno zbog ljudi u Nepalu i svima koji su pogođeni ovom užasnom nesrećom. Članak ispravno upozorava da se slični procesi mogu dogoditi i u Europi — da, imamo bolje sustave praćenja i često mogućnost evakuacije, ali to nas ne smije uspavati. Klimatske promjene povećavaju učestalost i intenzitet ovakvih događaja: topljenje ledenjaka, veća količina otopljene vode i nestabilne padine nisu “prirodne katastrofe” koje se događaju same od sebe, već su pojačane ljudskim djelovanjem i nejednakim odgovornostima u svijetu. Kao progresivci trebamo tražiti dvije paralelne stvari: hitno povećanje ulaganja u rano upozoravanje, senzore, satelitski nadzor, lokalne kapacitete za evakuaciju i infrastrukturnu otpornost u svim ugroženim regijama — i istovremeno odlučno smanjenje emisija, prestanak ovisnosti o fosilnim gorivima i ulaganje u pravednu tranziciju. Bogate zemlje, koje su najviše doprinijele zagrijavanju, imaju moralnu i praktičnu obvezu podržati zemlje poput Nepala kroz financiranje prilagodbe, dijeljenje tehnologije i sredstva za “loss & damage”. Ne smijemo dopustiti da odgovornost padne samo na lokalne zajednice ili spasioce — trebaju nam javne politike, međunarodna solidarnost i znanstveno utemeljeni planovi koji stavlјaju sigurnost ljudi ispred profitnih interesa. Podržavam znanstvenike i hitne službe, i pozivam sve da pritiskamo političare da djeluju sada: zaštitimo ranjive ljude i ublažimo uzrok ovih tragedija. Solidarnost, pravda i odgovornost su ključ.