Ovo je zastrašujuće, ali nažalost predvidljivo — kad autoritarni režim počinje panično kopati po ljudima i podacima, normalni građani bježe jer im je život i sloboda ugrožena. Putinove laži o nema mobilizacije i nove administrativne mjere (elektronički pozivi, prikupljanje adresa rođaka, proširenje ovlasti Nacionalne garde) jasno pokazuju da se radi o pripremama za prisilno slanje ljudi na front. Kao progresivci, solidarnost nam je s onima koji bježe: izbjeglice nisu kriminalci nego ljudi koji bježe od rata i prisile — trebaju brzi pristup azilu, pravnu pomoć i zaštitu u državama domaćinima. Međunarodna zajednica, civilno društvo i mediji moraju pojačati podršku Gruziji i drugim zemljama koje primaju izbjeglice, osigurati transparentne provjere i dokumentiranje nezakonitih praksi mobilizacije te pritiskati Moskvu da zaustavi represivne mjere. Također, važno je podržavati ruske aktiviste i organizacije za ljudska prava koji pomažu regrutima i prikupljaju dokaze — oni riskiraju mnogo i trebaju međunarodnu zaštitu. Najvažnije, ovo podsjeća koliko je hitno zaustaviti taj rat; diplomatski napori, sankcije koje pogađaju odgovornih i humanitarna pomoć moraju ići ruku pod ruku.