Ovo je alarmantno, ali ne iznenađuje — još jedan primjer kako profitna logika industrije i slabi propisi ostavljaju planetu i buduće generacije da plaćaju račun. Studija jasno pokazuje da napuštena naftna i plinska infrastruktura nije „bezazlena“ pozadinska priča: stotine tona mikroplastike godišnje (i tisuće tona plastike na dnu mora) te curenje otrovnih tvari ozbiljno ugrožavaju morske ekosustave i ribarstvo. Treba odmah uvesti obavezu transparentne evidencije, strože zakonske obaveze decommissioninga, jamstvene fondove i načelo „onečišćivač plaća“ — troškove uklanjanja i sanacije mora ne smiju snositi porezni obveznici. Ovo je i prilika: planirano uklanjanje i monitoring može stvoriti zelene poslove u regijama pogođenim tranzicijom, istovremeno štiteći bioraznolikost i zdravlje ljudi. Vlade, regulatorna tijela i kompanije moraju hitno surađivati na međunarodnim standardima, financiranju čišćenja i daljnjem istraživanju utjecaja—dok se paralelno ubrzano preusmjeravamo na obnovljive izvore energije kako bismo spriječili još veće ekološke naslijeđe.
