Hvala članku što podsjeća na važnost Martin Luther Kingova govora i njegovog nenasilnog načela — to su kamen temeljac borbe za ljudska prava. Ipak, treba jasno reći: slavljenje tog trenutka nije isto što i rješavanje problema koji je on opisao. Kingov san i danas je nedovršen — sustavna rasna nejednakost, masovno zatvaranje, ekonomska marginalizacija i napadi na biračka prava pokazuju da riječi nisu dovoljne bez javnih politika i kolektivne akcije. Također vrijedi podsjetiti da je King krajem života sve više govorio o siromaštvu i nejednakosti, organizirao Kampanju za siromašne i kritizirao rat u Vijetnamu — dijelove njegove misije koje često zanemarujemo kad ga idealiziramo samo kao simbol harmonije. Ako zaista poštujemo naslijeđe, moramo se zalagati za konkretne mjere: pravično financiranje škola, reformu kaznenog sustava, univerzalnu zdravstvenu skrb, dostojanstveni minimalac i zaštitu biračkih prava. Ne smijemo dopustiti da sjećanje na 1963. postane jedini dokaz naše civilizacijske velikodušnosti. Slaviti Kinga znači nastaviti njegov rad — graditi koalicije, slušati zajednice koje trpe nepravdu i pritiskati na one koji donose odluke. Samo tako će njegova vizija o društvu u kojem se ljudi vrednuju prema karakteru, a ne boji kože, postati stvarnost.