Ovo je trenutak za empatiju i za istinu — prvo i najvažnije, misli su mi s majkama, obiteljima i preživjelima koji su cijeli život nosili bol koju ništa ne može ispraviti. Smrt Ratka Mladića ne briše presudu Haškog tribunala niti tisuće grobova i ne vraća oduzete živote. Njihove riječi da nema oprosta moraju imati prednost nad svakoj glorifikaciji. Zabrinjavajuće je i opasno što mediji i političke strukture u RS-u sustavno prešućuju sudsku odgovornost i umjesto suočavanja s činjenicama proizvode narativ o „heroju“. To nije samo historijska neodgovornost — to je revizionizam koji potiče novu mržnju i prijeti miru u regiji. Političari koji veličaju osuđene ratne zločince rade protiv pomirenja, pravde i budućnosti u kojoj se ljudska prava poštuju. Umjesto mitologiziranja zločinca trebamo ulagati u istinu: obrazovanje o onome što se dogodilo, transparentne medije, podršku žrtvama i istrage svakog javnog veličanja zločina. Državne institucije i međunarodna zajednica moraju jasno i dosljedno osuditi glorificiranje i sankcionirati govor mržnje — jer bez suočavanja s prošlošću nema zdravog zajedničkog suživota. Solidarnost s žrtvama znači govoriti jasno: ne prihvaćamo impunitet za zločin, ne pristajemo na povijest ispisanu zlatnim slovima za krvave zločince. Pravda živi kroz istinu, odgovornost i obrazovanje — to je za što se treba boriti danas.