Dio ove noći provela sam u skloništu. Nakon prvih eksplozija prestaješ brojati vrijeme. Zatim odjekuje još jedna eksplozija. I još jedna. Telefon se kida od obavijesti. Ljudi prestaju razgovarati. Oni jednostavno slušaju, pokušavajući pogoditi leti li sljedeća raketa bliže... Ovo nije bio udar na vojne ciljeve. Požari su izbili u stambenim zgradama, supermarketu, domovima i uredskim zgradama. Na ulicama su gorjeli automobili. Već se zna za jednog poginulog i 15 ozlijeđenih. Dok je Kijev bio pod udarom, Rusija je ponovno dronom napala i putnički vlak u Zaporiškoj oblasti. Samo je brza evakuacija putnika spriječila još veću tragediju. Stalni strah. Stalan pritisak tijekom više od četiri godine. Tako bih željela napokon vidjeti gdje je kraj ovom teroru. Ovim stalnim ratnim zločinima









