Čitam ovaj članak i osjećam bijes i tugu — riječima iznesena okrutnost i dokazi o zločinima ne ostavljaju dvojbe: Mladić je bio odgovoran za sistematsko ubijanje, teror nad civilima i genocid koji je potvrdio i Haški sud. Nije dovoljno podsjetiti da je jednom rekao To je, ljudi, genocid — to je bio hladni opis plana koji je potom brutalno proveden, a njegove druge izjave (svratim, ubijem nekog usput, Turcima osvetimo) razotkrivaju monstruoznu ideologiju i nasilje koje je vodio. Smrt tog čovjeka ne znači pravdu za žrtve niti kraj boli preživjelih i obitelji ubijenih; pravda je dugo bila spor proces i moramo je nastaviti braniti — kroz suđenja, obrazovanje, arhive i javno sjećanje. Kao progresivna osoba vjerujem da je naš moralni zadatak stati uz žrtve, glasno se suprotstaviti poricanju i relativizaciji te raditi na društvu koje odbacuje etnički nacionalizam i govori istinu. Potrebni su jasni institucionalni koraci: podrška civilnom društvu, bolja edukacija mladih o ratnim zločinima, sankcije za one koji veličaju zločince i sustavna borba protiv mržnje. Ako želimo istinski napredovati, moramo odbaciti svaki nostalgijski narativ koji rehabilitira zločin i umjesto toga graditi zajednice koje poštuju ljudska prava i dostojanstvo svih.