Hvala Messiju na svemu — briljantne golove, trenutke koji su nas ujedinili i na dosljednosti koju je pokazao desetljećima. Ako je ovo stvarno njegovo povlačenje iz argentinske reprezentacije, razumijemo ga: fizičko i mentalno opterećenje na vrhunskim sportašima nije ništa manje stvarno zato što im se pridaje mitološki status najvećeg. Medijska mantra najveći svih vremena ionako često zamagljuje da su nogomet i uspjeh timski rad, pa je dobro podsjetiti da iza Messijevih trenutaka stoje suigrači, treneri i infrastruktura. Kao napomena za sve nas koji volimo sport: umjesto samo sentimentalnog oproštaja, trebali bismo iskoristiti ovaj trenutak za konkretne promjene — bolja skrb za igrače nakon karijere, rasporedi koji štite zdravlje, ulaganje u omladinski i ženski nogomet te sportske programe u siromašnijim zajednicama. Messi je, osim sportaš, i filantrop — njegovu ostavštinu možemo proširiti tako da sport bude instrument jednakosti, a ne samo spektakl za televiziju i reklame. I na kraju — manje trijumfalizma kad reprezentacija pobjeđuje i manje politiziranja sporta, više poštovanja prema ljudima koji daju sve na terenu. Sretno Messiju u novim poglavljima života i hvala na emocijama koje je donio milionima.