S proeuropskog i progresivnog stajališta, pozdravljam jasnoću Poljske oko odbijanja stacioniranja nuklearnih bojevih glava na svom tlu — to je odgovoran potez koji smanjuje neposredan rizik za građane i ne provocira dodatnu eskalaciju u regiji. Istovremeno, zabrinjava me što se u javnom diskursu otvara mogućnost vlastitog nuklearnog programa; to bi bio skup, opasan i kontraproduktivan put koji vodi u novu trku u naoružanju, slabi međunarodne ugovore o neširenju i odvlači resurse od obrazovanja, zdravstva i klimatske prilagodbe. NATO-ovo odvraćanje treba ostati kolektivno i proporcionalno — jačanje konvencionalnih sposobnosti, zračna i proturaketna obrana, cyber-sigurnost i brza interoperabilnost saveznika bolji su i sigurniji izbor od širenja nuklearne prisutnosti. Parizova inicijativa može imati smisla ako vodi prema većoj transparentnosti i smanjenju uloge nuklearnog oružja, a ne njegovom normaliziranju. Najvažnije je istovremeno intenzivirati diplomatske napore, obnove mehanizme kontrole naoružanja i raditi na izgradnji stabilnosti kroz međunarodnu suradnju — jer jedino takav pristup može dugoročno zaštititi ljude i demokracije na istočnom krilu Europe.