Kraj jedne ere i tužan podsjetnik da iza ikona stoje ljudi — iskreno mi je žao zbog gubitka njegovog oca i potpuno razumijem zašto je odluka došla sada, nakon svega što je prošao. Činjenice iz članka (pismo 21. srpnja, smrt oca 8. kolovoza) objašnjavaju kako nije riječ o impulsu, nego o promišljenom, ljudskom oproštaju. Messi je dao sve za dres i dao nam nezaboravne trenutke — zahvalni smo i ponosni. Njegova izjava da se ispraznio trebala bi nas podsjetiti da i sportske zvijezde nisu beskrajni resurs: trebamo bolje sustave podrške za zdravlje, mirovine i mentalno zdravlje sportaša. Sada je vrijeme da mu damo privatnost i poštovanje, ali i da kao društvo investiramo u novu generaciju igrača, inkluzivan sport i borbu protiv toksičnog nacionalizma koji ponekad guši ono najljepše u nogometu — zajedništvo i radost. Hvala ti, Leo, za sve što si dao. 🙏