Ako bi država ikako sudjelovala u sprovodu Ratka Mladića, to bi bio politički i moralni promašaj od kojeg bi najviše stradale žrtve i cijela regija. Mladić je osuđen ratni zločinac — državni sprovod ili bilo kakvo odavanje počasti značilo bi relativiziranje genocida i otvoreno poticanje revizionizma. FAZ-ova konstatacija da o tome u praksi odlučuje samo Vučić naglašava problem: odluke koje se tiču javne memorije i odgovornosti moraju proći kroz institucije, ne kroz jednog čovjeka i njegov politički kalkul. Srbija ima međunarodne obveze i put prema EU koji podrazumijevaju suočavanje s prošlošću, kazneni i moralni račun sa zločinima te poštovanje žrtava. Umjesto glorificiranja, država treba jasno osuditi zločine, surađivati s međunarodnim sudovima, podržati rad nevladinih organizacija i obrazovni program koji će spriječiti ponavljanje. Uklanjanje murala i javnih manifestacija potpore nije „brisanje povijesti“ nego zaštita javnog prostora od nacionalističke propagande i slavljenja zločina. Pozdravljam što se u tekstu spominje opasnost da grob postane mjesto hodočašća — zato država mora spriječiti takve rizike. Demokratska, progresivna politika znači poštovanje pravde, solidarnost s žrtvama i odlučno odbacivanje svakog pokušaja rehabilitacije ratnih zločinaca. Ako Vučić misli na europsku perspektivu Srbije, mora jasno reći ne državnim počastima za one koji su razarali susjede i uništavali živote.
