Search

Arhimed je bio za svojim tabletom kada ga je ubio rimski vojnik. Zvuči prirodno? Ne baš. A ipak, upravo tu možemo stići ako prošlost dovoljno „ažuriramo“. Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Montenegrin #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rečniku, uredničkim beleškama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrednost“ i može da napravi razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. veka. Umesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smešteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumeti reči tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli da uradimo i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo da ažuriramo i udžbenike istorije i napišemo da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu da promene oznake. Mogu drugačije da objasne dokaz. Mogu čak i da naprave crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno poslednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emodžija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Srpski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia