Search

The author stated that the Government of the Republic of Croatia, aware of the challenges of an aging population, has been paying special attention to improving the position of pensioners and protecting older individuals. He emphasized that society has a moral and social responsibility towards the generations that built today’s Croatia and that they should be ensured dignity. https://t.co/s25n2wtba2 #starenje #umirovljenici #dostojanstvo #HR (translated)

Arhimed je bio za svojim tabletom kada ga je ubio rimski vojnik. Zvuči prirodno? Ne baš. A ipak, upravo tu možemo stići ako prošlost dovoljno „ažuriramo“. Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Montenegrin #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. stoljeća. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike historije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #HistorijaJezika #20260920_1926 #Bosanski #Književnost #Historija #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rečniku, uredničkim beleškama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrednost“ i može da napravi razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. veka. Umesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smešteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumeti reči tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli da uradimo i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo da ažuriramo i udžbenike istorije i napišemo da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu da promene oznake. Mogu drugačije da objasne dokaz. Mogu čak i da naprave crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno poslednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emodžija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Srpski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, zajedno s raspravama o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagodbi suvremenom čitatelju. Jedan mi je antikvar jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može činiti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz 1930-e i 1940-e godine. Umjesto toga, tom se epohom šećemo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi toga vremena, koje su se jednostavno mogle „prevesti“ u bilješkama na dnu stranice. Što kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli napraviti i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati na tome? Mogli bismo ažurirati i udžbenike povijesti te napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je rješavao matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drukčije objasniti dokaz. Mogu čak i izraditi crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorin poučak ostaje Pitagorin poučak. Pa kad čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegova vremena — a suvremena objašnjenja stavili u bilješke? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na sveučilišnim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko desetljeća „ažuriraju“ pomoću # i emojija, bi li vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #PovijestJezika #20260920_1926 #Hrvatski #Književnost #Povijest #ExYugoslavia #ExIugoslavia

Virus Zapadnog Nila potvrđen je kod pet uginućih vrana u Zagrebu, dok je do kraja kolovoza u Hrvatskoj zabilježeno sedam slučajeva zaraze kod ljudi, a najugroženije su starije osobe, bolesnici s kroničnim bolestima i osobe oslabljenog imuniteta. #VirusZapadnogNila #Zagreb #zdravlje

U šoku sam. Cijeli dan pokušavam pojmiti tvoju ostavštinu i naš gubitak. Prije samo nekoliko mjeseci imao sam čast ugostiti te u podcastu 'On Purpose'. Nakon te epizode rekla si mi da je za tebe bila iscjeljujuća. Rekla si da sam ti poput starijeg brata i da sam ti pomogao pronaći hrabrost

Znanstvenici upozoravaju da je opasnost od vrućina za starije osobe, exacerbira klimatskim promjenama, ozbiljno podcijenjena, budući da bi se do 2100. godine mogao dramatično povećati broj starijih ljudi izloženih opasnim temperaturnim uvjetima, posebno u zemljama s niskim ekonomskim razvojem. #globalnozatopljenje #vrućine #klimatskepromjene

Liječnica iz prihvatnog centra u Omišu opisala je strašne prizore evakuiranih osoba, uključujući djecu bez inzulina i starije ljude koji traže svoje obitelji, istaknuvši izvanrednu organizaciju i solidarnost volontera i lokalne zajednice u suočavanju s ovom teškom situacijom. #evakuacija #Omiš #Crveni križ

Liječnica i volonterka Crvenog križa svjedočile su užasnim prizorima tijekom evakuacije više od 2000 ljudi u prihvatne centre u Omišu, Splitu i Makarskoj, gdje su se našli djeca bez inzulina, trudnice pred porodom i starije osobe bez obitelji, no istaknule su izvanrednu organizaciju i nesebičnu pomoć zajednice u ovoj teškoj situaciji. #humanitarna_pomoć #katastrofa #ljudskost

Zaposlenica doma za starije osobe u Opatiji krivotvorila je oporuku umrle štićenice kako bi nezakonito prisvojila njezinu nekretninu, a policija je nakon istrage utvrdila da je dokumentacija lažna te će biti prijavljena državnom odvjetništvu zbog krivotvorenja isprave i prevare. #krivotvorenjeisprave #opatija #prevara

Nova toplinska kupola donosi ekstremne vrućine s očekivanim temperaturama koje će na nekim područjima Europe doseći čak 45 °C, što povećava rizik od šumskih požara i ozbiljnih zdravstvenih problema, posebno za starije i kronične bolesnike. #EkstremneVrućine #ToplinskiVal #ZdravstveniProblemi