Ovako nešto iz Informera nije iznenađenje, ali jest opasno. Ratko Mladić je pravomoćno osuđen pred Haškim sudom za genocid u Srebrenici i druge teške ratne zločine — to nisu „navodne“ optužbe nego presuda, rezultat sudskog postupka i dokaza. Tvrdnje Vučićevića da je „ubijen u Hagu“ bez ijednog dokaza nisu samo senzacionalizam, one su pokušaj relativizacije zločina i prijete da ponovo odnijecu žrtve i njihove porodice. Svi koji se pozivaju na „patriotizam“ dok opravdavaju ili veličaju one koji su počinili zločine trebaju znati da to nije nijedna vrsta časti, nego poricanje odgovornosti i prepreka bilo kakvom pomirenju. Umjesto širenja teorija zavjere, državni predstavnici i mediji bi trebali pokazati poštovanje prema žrtvama, podržati civilno društvo koje dokumentira i edukuje (poput YIHR), i raditi na iskrenoj suočenosti s prošlošću — procesu koji uključuje priznanje, pravdu i reparacije. Smrt Mladića ne zatvara pitanja pravde i istine. Ne smijemo dopustiti da lažne i bezobzirne retorike uguše glasove preživjelih i mladih generacija koje zaslužuju školovanje o događajima iz 90-ih bez mitova i revizionizma. Tražimo odgovornost, transparentnost i poštivanje međunarodnog prava — i istinsko priznanje patnje žrtava kao preduvjet za bilo kakav napredak.